Mali priručnik za zaštitu prirodnih dobara

Postupak stavljanja prirodnog dobra pod zaštitu


1. korak - INICIJATIVA

Da bi se neko prirodno dobro stavilo pod zaštitu, potrebna je inicijativa.

Inicijativu mogu podneti različiti subjekti: Republika Srbija, autonomna pokrajina, jedinice lokalne samouprave, upravljač zaštićenog,područja, pravna lica, preduzetnici, stručne i naučne organizacije, javne službe, građani, grupe građana i udruženja građana.

Potrebno je zvanično se obratiti Zavodu za zaštitu prirode Srbije sa Zahtevom za zaštitu područja. 

Uz zahtev potrebno je dostaviti dokumentaciju koju posedujete (predlog obuhvata područja, prikupljene podatke o flori i fauni područja i dr.). Zahtev se dostavlja poštom na adresu: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Japanska br. 35, 11070 Novi Beograd ili na mejl adresu pisarnica@zzps.rs.

2. korak – Izlazak stručnjaka na teren

U daljem postupku Zavod za zaštitu prirode će na osnovu dostavljene inicijative i konstatovanih prirodnih vrednosti predmetni prostor uvrstiti u Program rada zaštite prirode za tekuću ili narednu godinu i sprovesti terenska istraživanja kako bi se utvrdila ispunjenost uslova za zaštitu.

Stručni saradnici Zavoda na teren izlaze u cilju valorizacije/ vrednovanja prostora i razmatranja mogućnosti zaštite, a koje treba da ispuni uslove utvrđene Zakonom o zaštiti prirode.

3. korak – Pisanje Studije zaštite

Ukoliko se ispune uslovi za zaštitu pristupa se daljoj proceduri za sprovođenje postupka zaštite – pisanju Studije zaštite. Ona predstavlja stručno-dokumentacionu osnovu za donošenje akta o zaštiti, u skladu sa Programom rada Zavoda.

Ovom studijom utvrđuje se vrednost područja koje se predlaže za zaštitu i način upravljanja područjem. Studiju izrađuje Zavod za zaštitu prirode ili na pokrajinskom nivou Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, u kojoj se obrazlaže predlog za pokretanje postupka zaštite, daje opis prirodnog dobra, ocenjuje stanje životne sredine područja, predlažu režimi zaštite, daje kartografski prikaz prirodnog dobra sa ucrtanim granicama i režimima zaštite na osnovu podataka iz katastra nepokretnosti, određuje način upravljanja prirodnim dobrom, vrši procena razvoja i održivog korišćenja prirodnog dobra i dr.

4. korak – Predlaganje akta o zaštiti

Izrađenu Studiju zaštite, Zavod dostavlja nadležnom ministarstvu/ lokalnoj samoupravi radi donošenja akta o zaštiti prirodnog dobra čime je zvanično pokrenut postupak zaštite prirodnog dobra.

O predlogu akta za proglašenje zaštićenog područja nadležni organ obaveštava javnost objavljivanjem obaveštenja u najmanje jednom dnevnom listu koji se distribuira na celoj teritoriji Republike Srbije i u lokalnom listu jedinice lokalne samo- uprave na čijoj teritoriji se nalazi područje čija se zaštita predlaže. Takođe, pokreće se postupak javnog uvida za dokumentaciju i predlog uredbe o proglašenju.

5. korak – Proglašenje

Nakon proglašenja zaštićenog područja, nadležni organ dostavlja akt o proglašenju Republičkom geodetskom zavodu ili drugom organu nadležnom za upis nepokretnosti, zatim upravljaču zaštićenog područja i Zavodu za zaštitu prirode radi upisa u Registar zaštićenih prirodnih dobara, i to najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu akta o proglašenju.

Ako zaštićeno područje izgubi vrednosti zbog kojih je zaštićeno, Zavod će predložiti donošenje akta o prestanku zaštite nadle- žnom organu koji je doneo akt.

Podela zaštićenih područja

Nacionalni park predstavlja prostor visokih vrednosti u pogledu očuvanosti, složenosti građe i biogeografskih obeležja, s raznovrsnim izvornim oblicima flore i faune i kulturno istorijskim vrednostima. Nacionalni park zauzima površinu od najmanje 2000 hektara i predstavlja izuzetnu prirodnu celinu od nacionalnog značaja.

Park prirode je predeo dobro očuvanih prirodnih svojstava na kojima nisu zapažene veće degradacione promene.

Predeo izuzetnih odlika je relativno manje područje živopisnih pejzažnih obeležja i nenarušenih primarnih vrednosti.

Strogi rezervat prirode je izvorni ili neznatno izmenjen deo prirode, zaštićen na osnovu zapaženog sastava i odlika biljnih i životinjskih vrsta kao delova ekosistema prvenstveno namenjenih očuvanju genetskog fonda.

Specijalni rezervat prirode predstavlja rezervat prirode u kom je izražena jedna ili je izraženo više prirodnih vrednosti koje treba posebno štititi, pratiti
ili usmeravati.

Spomenik prirode su prirodni objekat ili pojava reprezentativnih geološkim, geomorfoloških, hidroloških, botaničkih i drugih obeležja, atraktivnog
i markantnog izgleda ali neobičnog načina pojavljivanja, kao i ljudskim radom formirana botanička vrednost posebnog značaja.

Zaštićeno stanište je područje koje obuhvata jedan tip prirodnih staništa značajnih za očuvanje jedne populacije divljih vrsta i njihovih zajednica ili više tipova prirodnih staništa značajnih za očuvanje više populacija divljih vrsta i njihovih zajednica.

Ovaj materijal objavljen je uz finansijsku pomoć Evropske unije. Za njegovu sadržinu odgovorno je isključivo Udruženje GM Optimist i on nipošto ne odražava stavove Evropske unije.